Prvi čovek MK grupe, Miodrag Kostić, tvrdi da su Srbiji sasvim dovoljne četiri šećerane. Po njegovom mišljenju, „Sunokove“ šećerane u Vrbasu, Pećincima i Kovačici (u Bačkoj, Sremu i Banatu) sigurno mogu da opstanu, a prostora ima za još jednu kada Srbija uđe u Evropsku uniju.
Trenutno, Srbija ima dogovor sa EU za izvoz 180.000 tona, dok su potrebe domaćeg tržišta 200.000 tona. Sve što se u Srbiji proizvede preko toga može da se proda samo na području Cefta, ali pošto od septembra ove godine sa tog područja može da se izvozi u EU, ta vrata su nam zatvorena.
– Prošle godine je u svega tri „Sunokove“ šećerane proizvedeno 420.000 tona šećera, a na to je „Helenik šugar“ dodao još 170.000 tona. Ne znamo gde ćemo sa viškom od 200.000 tona šećera, osim da ga prodajemo ispod cene – rekao je Kostić.
Šta se to promenilo od pre četiri decenije, kada su širom zemlje, pogotovo u Vojvodini, građene šećerane?
– Tada su postojale subvencije, kako bi bilo dovoljno sirovine, a fabrike radile punim kapacitetom. Tada je pod šećernom repom bilo oko 115.000 hektara, a sada se seje manje od 60.000 hektara – objasnio je prvi čovek MK grupe.
A sadašnjost je takva da su naši proizvođači inferiorni u odnosu na region, jeratari u Rumuniji, Mađarskoj i Hrvatskoj od države dobijaju 600 evra. Zbog toga srspki proizvođači nisu konkurentni sa onima iz pomenutih država.
M. Mitrović (Dnevnik)
foto: pixabay
Ostavite komentar