Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što bi imalo nesagledive posledice, kaže pedolog Jovica Vasin.
“Opadanje sadržaja organske materije u zemljištu nije tako akcedentna pojava, traje dugo i ja volim da je nazovem ‘tihim ubicom’ našeg zemljišta. Ako pogledamo istorijski, Vojvodina je tri četvrtine bila pokrivena zemljom černozemska ritska crnica koju karakteriše visok sadržaj organske materije, preko 5 odsto humusa. Sada je u Vojvodini takve zemlje svega na 5 procenata površina”, objašnjava Vasin.
Ako se pogleda u proseku, procenat humusa je sada na oko tri procenta, što je, kako navodi, na granici. “To znači da na polovini parcela je obogaćenost loša i da već imamo problem”.
Uzroci takvog stanja su, pre svega, dominantna upotreba mineralnog, dakle veštačkog đubriva, koje je intenzivirano od 70-ih godina prošlog veka.
“Svake četvrte godine bi trebalo na jedan hektar baciti 40 tona stajskog đubriva, a mi to nemamo. Svedoci smo da od 90- ih godina rapidno opada brojnost svih životinjskih vrsta a samim tim i količina stajnjaka. Da bismo mogli da imamo prirodno đubrenje svake četvrte godine, što je optimalno, potrebno je 20 uslovnih grla stoke po hektaru, a mi imamo 0,3. Dakle, činjenica je da dosta dugo nećemo imati dovoljne količine stajnjaka”, objašnjava Vasin.
Sa druge strane, i đubrivo koje imamo se ne priprema na propisan način i velike količine amonijaka, koji je baš potreban zemlji, se gubi.
Savet ratarima bio bi, kako kaže, da nikakko ne pale žetvene ostatke, već da ih zaoru i na taj način doprinesu očuvanju organskih materija u zemljištu.
Izvor: B92http://www.b92.net/biz/fokus/intervju.php?yy
Ostavite komentar